Zivimo u vremenu kada se promijene desavaju velikom brzinom. Ove promijene i trendovi su zahvatili i finansijske sisteme gdje smo svjedoci izumijeca novih finansijskih/bankarskih proizvoda. Ovi najnoviji prozivodi su cesto fokus debata finansijskih strucnjaka – protivnici tvrde da mnogi finansijski proizvodi su previse rizicni i da ne slijede pravila transparentnosti, dok inovatori ovih cesto egzoticnih finansijskih instrumenata tvrde da nova vremena poslovne razvijenosti zahtijevaju kompleksne proizvode koji su sposobni da stignu u susret investitorskim zahtijevima i njihovim kapitalom.
Kreditna kriza koja nas je zahvatila sredinom 2007 godine nas podsjeca da je vrijeme da se naprave potrebne promijene nad globalnim finansijskim sistemom koji bi omogucio vecu transparentnost i umanjio rizicnost investicija u finansijsko trziste.
U svom govoru proslog mijeseca, CEO Citigroup-e Vikram Pandit, je rekao da forma i sadrzaj promijena koje ce utjecati na razvoj buducih finansijskih sistema ce ponajvize zavisiti o tehnoloskim inovacijama i trzisnim regulacijama.
Postoji nekoliko faktora koji forsiraju promijenu finansijskih sistema. Prvi i najvazniji jeste nevjerovatna kreacija bogatstva na trzistima u razvoju (emerging markets). Prije 8 godina, GDP BRIC drzava (Brazil, Rusija, Indija i Kina) je sastavljao nekih 15% GDP-a G6 drzava. U narednih 20 godina, pretpostavlja se da ce GDP BRIC drzava porasti na 50% GDP-a G6 drzava, dok za 40 godina GDP BRIC drzava ce najvjerovatnije biti veci od GDP-a G6 drzava.
Takodje, investicije Drzavnih Investicijskih Fondova (Sovereign Wealth Funds) o kojim sam vec pisao ce takodje da se povecaju i njihov kapital ce se povecati sa 3 triliona americkih dolara na 15 triliona americkih dolara u 2015 godini. Zapadni finansijski sistemi su primorani da prihvate ovaj kapital, i omoguce laksi dostup trzistu i njihovim investicijama.
Naravno, direktori velikih finansijskih institucija takodje stavljaju pritisak na regulatore da promijene praksu "mark to market" racunovodskog modela koji prema njihovim tvrdnjama uvelicava gubitke prouzrokovane investicijama u hipotekarne portfolije.
Razvoj BRIC ekonomija takodje ima pozitivan utjecaj na razvoj multinacionalnih kompanija koje ce svojim aktivnostima i investicijama imati utjecaj na finansijsko trziste. Vec vidimo akvizicije poznatih zapadnih giganta poput Range Rovera od indijske TATA Motors. Jos uvijek sam u dilemi jeli ovo trend novog raspodijeljenja bogatstva ili samo nova kreacija bogatstva u trzistima u razvoju? Ipak smatram da razvijanje novih trzista ne znaci da ce vec razvijena trzista izgubiti vrijednost. Mada mnogi smatraju da ako se prosijcni stanovnik Kine obogacuje da to automatski znaci da prosijecni stanovnik na Zapadu gubi vrijednost – ja se tome protivim.
Prema Morgan Stanley i McKinsey istrazivanjima, srednja klasa raste 3 do 4 puta brze nego dugo-trajna prosijecna populacija, dok Svijetska Banka predvidja da broj stanovnika koji su klasifikovani kao “srednja klasa u razvoju” ce se uduplati do godine 2030 u zemljama poput Kine i Indije, ali takodje i u drugim zemljama poput juzno-istocne Evrope.
Mnogi od ovih stanovnika do sada nisu uopste trebali usluge bankarskih institucija, i bankrastvo za njih je jos uvijek prilicno nepoznata praksa. Sto naravno predstavlja ogromnu mogucnosti i potencijal finansijskim institucijama da pruzi usluge ovoj populaciji i dodje u susret njihovim potrebama, omogucavajuci ulazak njihovog kapitala u globalna kapitalna trzista. O ovome vise mozete procitati u gospodin Nikolicevom objasnjenju “demokratizacije trzista”.
Drugi izazovi za finansijske institucije jeste ubrzana medjutrzisna trgovina izmedju drzava u razvoju. Svima su nam poznate cifre i popularnost trgovanja izmedju razvijenih trzista i BRIC-a, medjutim prema Medjunarodnom Monetarnom Fondu (International Monetary Fund) intra-regionalna trgovina izmedju azijskih zemalja se je povecala blizu 9 puta tokom posljednjih 20 godina. Ovaj trend nije samo u Aziji, vec i na nasim trzistima na Balkanu. Posle Italije, BiH i Crna Gora su dva najveca (eksport) trgovinska partnera Srbiji. Makedonija dolazi u petom mijestu sa 4.7% izvoza.
Ovaj visoki nivo trgovine pravi izazov finansijskim institucijama da omoguce sto laksi i efektivniji nacin razmijene robe i kapitala. Ovi trendovi zahtijevaju strucnost finansijskih institucija da kreiraju finansijske instrumente koji olaksavaju poslovne odnose izmedju partnera. Ovo nije nimalo lahak zadatak za mnoga trzista zbog nedostatka kvalifikovanih finansijskih strucnjaka (kadra) ali i u nekim slucajevima nedostatka finansijskih institucija koje su sposobne da ispune zahtijeve svojih multi-nacionalih klijenata. Finansijska arhitektura se nemoze nimalo podcijeniti tokom stimulacije drzavnih ekonomija.
Mada izazovi postoje, imamo razloga da budemo optimisti. Zbog razvoja moderne tehnologije, finansijske usluge su blize globalnoj populaciji i korporacijama nego ikad prije. Da li to bilo mobilno bankarstvo, elektronsko bankarstvo ili neki drugi nacin modernih finansijskih usluga – razvoj bankarstva na trzistima u radjanju je sve brzi i efikasniji. Institucije su sve vise u mogucnosti da rukovode finansijskim kapitalom sa manjim troskovima nego ikada prije. I prilicno je sigurno reci da tehnolosko napredovanje ce nastaviti sa novim inovacijama i u buducnosti.
Ono sto nije jasno jeste razvoj regulacija.
U nasem je interesu da se osnuje transparentnost nad kapitalnim trzistem sto bi omogucilo povjerenje investitorima da uloze svoj novac u standardizovane proizvode sa svim mogucim objavestenjima finansijskih podataka i mogucih rizika.
Jos jedna od dilemma bice zahtijev kapitala i likvidnosti finansijskih institucija na globalnim trzistima. Rizici nisu uvijek u istim mjerama na razlicitim trzistima i prema tome tesko je doci u konsensus koliko je potrebno dovoljno operativnog kapitala na bankarskim knjigama.
Regulatori ce morati da pronadju formulu koja ce dopustiti bankama da rukovode svojim kapitalom kako god zele (pa makar to znacilo da izgube sve), ali u isto vrijeme da osiguraju da pad jedne finansijske institucije ne zaprijeti gubitke cijelom finansijskom sistemu. Ovaj sistematski rizik finansijkih trzista se je osjetio pocetkom ove godine u slucaju Bear Stearn-sa, koji sa svojom slabom likvidnoscu je zaprijetio cijelom trzistu tokom svoje propasti i konacne prodaje JP Morgan banci.
Dosta toga je ucinjeno (Basel II je potvrdio svoju efektivnost u mnogim slucajevima dok u nekim se je pokazao totalno nemocno) da se dostigne sto kvalitetnije globalno finansijsko trziste, ipak ispred nas je ostalo dosta toga da ucinimo urednijim u finansijskim trzistima. Ako postoji jedan faktor koji apsolutno ne smije zaostati svijetskim poslovnim zahtijevima, onda su to finansijske institucije!
